Seksa zapravo ima jednako ili čak i mnogo više na selu nego u gradu.
Hladno mi je na nogama, ali osjećam kako se krv ponovo sjurila po mojim žilama, uskoro će mi biti toplo, samo da se zavučem u krevet…mrzim to što te nema, potiče me na razmišljanje — postojiš li uopće ili si samo plod moje usamljene mašte? Ja sam avanturist, volim uzbuđenja, volim kad me ti uzbudiš…ljubiš i dodiruješ, prodireš u mene dušom i tijelom…i kad tvoje oči rastope mrak oko nas…volim da me želiš… I ja tebe želim.
Ručno biramo najbolju stranu i našu pornjavu za vas.
I da su, naizgled savršene veze zapravo sve samo ne savršene?! Masaža koja se pretvara u pseću pozu ili orgiju — nije li to nešto što je svatko od nas zamišljao barem jedanput? Ma u tom trenutku bi pristali i na gladovanje cijeli život samo da znate da će vas on voljeti za sve to vrijeme.
Pa makar samo sebi za gušt.
Mene cijeli jebeni život muči ta definicija «kompromisa», nekako mi se uvijek čini da taj «kompromis» više paše jednoj strani — kakav je to onda motherfuckin «kompromis»?! Negdje na trećoj stanici, kada se već pomirite sa životom i sudbinom te se utješite mišlju kako vas ovaj tramvaj vozi ravno u mračnu sigurnost vašeg? I završit ćete sama s cugom u kutu šanka osjećajući se nevidljivo, a bolno svjesna svoje vidljivosti.
To je vrlo jednostavno…dok hodate, živite odvojeno, to podrazumijeva da se svak brine o svom prljavom vešu i posuđu njemu se najčešće brine njegova mama , čistoći svog životnog prostora, svakodnevnim obvezama i odgovornostima, egzistenciji — odlazak na posao, pronalaženje nečeg za jelo i piće, plaćanje računa…itd.
Htjela bih se probuditi jednog ponedjeljka pored tebe, izmorena od divljeg seksa, da mi soba miriše po njemu, uz kapljicu znoja…bilo bi već 12 sati i ne bih uopće išla na posao — cijeli bih te dan dvorila i seksala se do besvijesti, a onda bi se uvalili u kadu… Grad ne mora nužno imati veliko «G» na početku da bi obilovao seksom.