Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje, I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.
Popisu bismo lako mogli dodati i poeziju Antuna Gustava Matoša, Dragutina Tadijanovića, Slavka Mihalića, Jure Kaštelana, neklasične, ali vrlo zanimljive, stihove Charlesa Baudelairea, ali i novije hrvatske autore, Dalibora Cvitana, Arsena Dedića, Željka Krznarića i Leu Brezar te mnoge druge.
Volio sam je a katkad je i ona mene voljela.
Da bi se voljelo, sve stvorih: nestvarno i Å¡to je java; Dadoh joj njen razum, njen oblik, njenu toplinu I besmrtnu ulogu-njoj koja me obasjava.
Njegovu plodnost ne primih u svoja njedra koja su pustošili pogledi goniča stoke na sajmovima i pohlepnih razbojnika.
Ne traži boga mišlju; u praznini u kojoj se miso, tamna sjenka, gubi Uza te bog je, uvijek u blizini U stvarima oko tebe, u zvuku i muku.
Kolo 3, Antun Branko Šimić, sv.
Volio sam je a katkad je i ona mene voljela.