Mnoge Cesarićeve strofe iz zamračenog pejzaža velegrada niču pred našim očima kao neki flouroscentni cvjetovi U suton, Slavlje večeri.
.
Ljepota života u trenutku izgubi sjaj, u nas se uvuče neki nemir, neizvjesnost i tuga.
.
Bez Posla i ne vičuć više Posljednji prođe sladoledar.
Naljepša kitica: "I plovio je sve to više, Ko da se kani dić do boga; Vjetar visine ga je njiho, Vjetar visine raznio ga.
Shelley Kadikad, u kasni sat, Tajanstven dar mi bude dat, I slušam šumne razgovore Sa vjetrom što ih vodi more.
Dobriša Cesarić je umro u Zagrebu 1980.